Amerika u malom 

„Zaaagreb, Amerika u maaalom...“pjevušim po kuci. Da, sinoc  sam gledala „Nocnu moru“.  „Soma dollara“ feat. Jimmy Stanich....

I, baš se mislim kako su dobro opjevali svoj grad kad i ja -  „dite Splita“ lagano pjevušim obavljajuci omražene kucanske poslove. Nema šta, pjesmica je puna ritma, pjevna i melodicna, lako udje u uho i nas koje majka priroda nije obdraila posebnim slušnim culima. Pokrene me da malo živahnije mlataram s krpom za prašinu ili spužvicom po zidinim plocicama... 

Kad su mi rijeci dirnule i dušu, baš sam se naljutila! Najprije na sebe, a onda i na sve svoje sugradjane tzv. glazbene estradne zvijezde. Osim Dina Dvornika! Hvala ti Dino što sam iz mnoštva melodija mediteranskog štiha posvecenih mom rodnom gradu uspjela izvuci jednu modernijeg ritma - „Ništa kontra Splita“. Doduše, nije mi baš legla uz brisanje prašine kao ova zagrebacka, al'me dira u onu „žicu“... 

Ma, nemam ja ništa kontra Zagreba. I taj grad ima posebno mjesto u mojoj duši. Pa, tko može izbrisat sjecanja nakupljena u mojih pet „zagrebackih godina“... Ali, ruku na srce – tamo nisam ostvarila svoj „americki san“. Tek kad nešto izgubiš, shvatiš koliko ti to znaci. Valjda sam i ja trebala otici u  „Ameriku u malom“ da shvatim da je moj „americki san“,na hrvatski nacin, upravo ovdje, u ovom šašavom gradu pod Marjanom...

 B.Benfica 04.03.2007.