|
Unutarnji glas Tvoja istina ne mora biti i moja! To je jedna od najvažnijih lekcija koju sam morala nauciti. Vjerovati sama sebi, slušati i slijediti svoj unutarnji glas... Naša stvarnost je mnogo drugacija od onog iskonskog, nama urodjenog. Gotovo sve religije i duhovne prakse zahtijevaju slijedjenje velikog broja pravila u svim segmentima života, ne ostavljajuci previše prostora intuiciji i osobnoj istini. Još od najranijeg djetinjstva izloženi smo stalnim zabranama, kritikama i zahtjevima, koje, s vremenom, postaju duboko usadjene u našoj svijesti i formiraju naše ponašanja i komunikaciju, odnosno – postanu naš nacin života. S vremenom naucimo biti dobri, naucimo slušati roditelje i starije, naucimo poštivati druge i njihovo mišljenje, naucimo biti „vjeran i iskren drug“, naucimo biti dobre kcerke i sinovi, sestre i braca, djevojke i mladic, prijateljice i prijatelji; naucmo biti dobri ucenici, studenti, djelatnici, kolege, dobri susjedi i bracni partneri... U tom silnom nastojanju da postanemo dobri – bolji -najbolji, uvijek sa svrhom da netko drugi bude zadovoljan s našim mislima, rijecima i postupcima, i tu našu dobrotu uzvrati ljubavlju, za kojom svi žudimo, ponekad zaboravljamo ono najvažnije – voljeti sebe, slušati sebe, ugadjati sebi... Slušati sebe?! Sigurna sam da svi imamo primjere iz vlastitog života kada smo osjetili unutarnji poriv da napravimo nešto što baš i nije u skladu s našim uobicajenim uvjerenjima, a to nešto je i nama i drugima donijelo mnogo više koristi nego da smo slijepo slijedili svoja životna nacela. Upravo to „nešto“ predstavlja naš unutarnji glas, tj. intuiciju. Intuicija ima mocniji izvor informacija nego naš razum, i jedino slušajuci nju možemo živjeti svoj istinski život, ostati doslijedni samima sebi. I zato, slušajte svoj unutarnji glas... B.Benfica 27.02.2007.
|
